Šta je kolokacija

Kolokacija je pojam latinskog porekla, nastao od latinskih reči – com, što znači – zajedno i locare, što znači – smestiti, odnosno od latinskog glagola collocāre, što znači – staviti nešto zajedno, a u bukvalnom prevodu označava smeštanje nečega, odnosno određivanje njegovog mesta ili položaja.

Kolokaciju kao termin je prvi upotrebio Kvintilijan, a sam termin iz retorike prelazi u lingvistiku, 1952. godine, kada ga je upotrebio osnivač kontekstualističke škole iz Engleske – Fert. Termin kolokacije se najčešće upotrebljava u lingvistici, a predstavlja jezičku konstrukciju koja je višečlana i koja je nastala u kombinovanju reči u sintagmi (reči koje su međusobno bliske i zajedno se pojavljuju). Može se navesti primer često korišćene sintagme – “plastična hirurgija”, umesto – “estetska hirurgija”. Dakle, kolokacija u gramatici (lingvistici) podrazumeva uobičajen i ustaljen spoj koji se sastoji od dva člana, a nalazi se između dve lekseme unutar određene sintagme (npr. jato ptica, teška torba i slično). U kolokacije spadaju i idiomi, kao specifične kolokacije i one imaju značenje drugačije od reči koje čine osnovu idioma.

Postoje dve vrste kolokacija:

  1. leksičke kolokacije – odnose se na dvočlan spoj leksema koje su povezane značenjem (primarni kolokat i onaj koji govori nešto o njemu), kao na primer: steći bogatstvo, težak kofer i slično.
  2. gramatičke kolokacije – odnose se na dvočlani spoj dve lekseme, gde primarni kolokat predstavlja glavnu reč i uslovljava pojavu nekog predloga (na primer – naklonost prema umetnosti, raspravljati se oko imanja i slično).

Prema kriterijumu stepena vezanosti i sintaksičke pozicije, kolokacije se dele na:

  1. otvorene (slobodne) kolokacije – gde se značenje lekseme može ostvariti u bilo kojoj sintaksičkoj funkciji (na primer – dati, napraviti, uraditi i slično);
  2. ograničene kolokacije – ovde se značenje lekseme vezuje za neke određene sintaksičke funkcije (na primer – laka pešadija);
  3. vezane kolkacije – ovde se značenje lekseme vezuje za tačno određenu sintaksičku funkciju (na primer, laka ruka).

Kolokacija se sastoji od kolokata, koji označavaju lekseme unutar kolokacije. Kolokati podrazumevaju dve lekseme koje su jedna sa drugom u sklopu kolokacije, i kolociraju u oba smera. Kolokati se dele na:

  1. primarni kolokati :  – imenica + glagol (na primer – časopis izlazi), – glagol + imenica ( na primer – voziti auto), – pridev + glagol (na primer – duboko disati) i
  2. sekundarni kolokati: – glagol + prilog (na primer – prevesti bukvalno), – prilog + pridev (na primer – lako zapaljiv), – imenica + genitive imenice (na primer – table čokolade).

Kolokacija u sudstvu

Termin kolokacije se koristi i u terminologiji sudstva, naročito u slučajevima stečaja, odnosno u slučajevima kada se utvrđuje kojim će se redosledom poverioci isplaćivati. Takođe, izraz kolokacije se koristi i u terminologije informatike i računarstva, gde podrazumeva smeštanje datoteke sa podacima u posebne servere drugih informacionih sistema, radi rasterećivanja sistema.

Kolokacija u računarstvu

U računarstvu i informatici postoji pojam kolokacija servera. Server je udaljeni računar ili program koji nudi određene funkcionalnosti drugim računarima ili programima (klijentima). Kada na određenom mestu, recimo podatkovnom centru, koje nudi internet konekciju, struju i slično zakupite prostor da smestite vaš računar da služi kao server to se zove kolokacija servera. Vaša oprema, a njihov prostor.

Slične definicije