Kamerno

Kamerno je pojam italijanskog porekla, nastao od italijanske reči camera, što u prevodu znači – soba (musica da camera – kamerna muzika). U nemačkom jeziku, ovaj termin se kaže – kammermusik, u francuskom jeziku – musique de chamber, u engleskom jeziku – chamber music.

U doba renesanse i srednjeg veka, instrumenti su u muzici predstavljali, povrh svega, pratnju za izvođače, tj. pevače, a gudači su predstavljali pratnju pevača. Pojedini analitičari su se držali teze da je izvor klasičnog instrumentalnog ansambla kamerna sonata (sonata da camera, ital.) i crkvena sonata (sonata da chiesa, ital.). Ove kompozicije su se sastojale od pet ili više instrumenata. Kamernu sonata su krasile spor i brz stav, uz plesne numere, dok je crkvena sonata podrazumevala isto to, samo bez igre, odnosno plesnih numera.

Tokom XIX veka, brojne društvene promene kako u društvu, tako i u muzičkoj tehnologiji, uticale sui  na kamerno, njeno izvođenje i komponovanje.

Kamerna muzika predstavlja oblast klasične muzike, i predstavlja umetničku muziku koju izvodi grupa muzičara, koja može da stane u manji prostor, tj. sobu, bilo da je u pitanju vokalna ili instrumentlana muzika.

Kamerna muzika se odnosi na muziku sa manjim brojem instrumenata (od 2 – 20 izvođača) i namenjena je za manji krug slušalaca i za intimnu atmosferu. Zbog te svoje intimne atmosfere, kamerno se svrastava i u tzv. “muziku prijatelja”.

Dvesta godina unazad, kamerno su izvodili muzičari amateri u svojim kućama, a to je slučaj i u današnje vreme kada bilo koja vrsta muzičara (amateri ili profesionalci) svira i izvodi kamerno, pre svega iz zadovoljstva. Kompozitor Johan Volfgang fon Gete je kamerno definisao kao tzv. “razgovor četvoro razumnih ljudi” i to se ponajviše odnosilo na kvartete.

Kamerno kao muzička oblast zahteva posebno znanje, kao i veštine. Naime, te veštine se bitno razlikuju od solo izvođenja ili sviranja simfonijskih dela.

U osnovne karakteristike kamerne muzike spadaju:

  • ravnopravnost svih izvođača,
  • samostalnost deonica koje se izvode
  • kamerni stil izvođenja.

Repertoar kamernih ansambala je veoma raznolik i bogat. Kamerni ansambli, prema broju izvođača, u kamernu, mogu biti – duo, trio, kvartet, kvintet, octet, sekstet, septet itd.

Slične definicije